Svaki dan odlazim

Lyrics

[Vers 1] Svaki dan odlazim, jer tu više mi ne paše Nema ničeg' tu za mene, ostalo je samo sranje Znaš me, mrzi me svijet, droljo mrzim tebe jače Smeću daješ dlan dok meni tu daješ jebene kandže Zato rađe idem dalje od tebe i sve ostavim I počnem ja novi život kujo, u svojoj glavi Napravim ja sve kaj trebam, tu sam svakoga jutra Zatim uzmem povratnu kartu i vratim se tek sutra Već na pola puta malo stanem i onda shvatim Bilo bi najbolje tu za sve da nikad se ne vratim Stavim tijеlo na standby i prošlost iza ostavim Pa bacim se u prašume misli koje prеdugo sadim Svaki dan odlazim, tu ne osjećam se k'o doma Ova stvarnost je toliko nestvarna da fakat moram Jako trudit se da skužim razliku jave i snova Možda sad probudim se i nađem papire bez slova [Refren] Rob svega, od dana kada pamtim Zbog svijeta, osjećam se da starim Tog nema, u mjestu kojemu ja gradim Od sedam, na dalje svaki dan odlazim Rob svega, od dana kada pamtim Zbog svijeta, osjećam se da starim Tog nema, u mjestu kojemu ja gradim Od sedam, na dalje svaki dan odlazim [Vers 2] Svaki dan odlazim, lupam svojom lubanjom na vrata Samog sebe tamo molim da se opet primim natrag Fizički propadam, valjda zato jer me svaka posjeta probada Odem mlad, a danas vratim se k'o starac Znaj da boli me za svijet, Jantar tu ne pripada Kad sanjam budan nadam se da ovog puta nije mašta Nego stvarna slika koja stvara osjećaj da ja se varam I zaključim, da ovaj život nije kazna Al' da, nije kurac, zato bježim sada Dalje od asfalta, sinko dobro znam da ovo vrijeme sve nas stvara slugama Za sutradan, samo nekoliko glupana ne vidi okove na rukama Al' tu sam ja, osoba bez ključeva još od jučer znam Da ima načina da ja budem ja, pa kažem: "Kurčina!" Odjebem čari sučelja, sva mučenja i laži stari Sad shvati zakaj svaki dan odlazim! [Refren] Rob svega, od dana kada pamtim Zbog svijeta, osjećam se da starim Tog nema, u mjestu kojemu ja gradim Od sedam, na dalje svaki dan odlazim Rob svega, od dana kada pamtim Zbog svijeta, osjećam se da starim Tog nema, u mjestu kojemu ja gradim Od sedam, na dalje svaki dan odlazim [Vers 3] Svaki dan odlazim. Jer tu sam neshvaćen artist Ne shvaćam, da l' ne mogu ili me ne žele shvatit Pa me žele zapalit, a ja sam učen sebe branit Puštam otrove na zlotvore baš isto k'o cannabis U obliku slova koje posadim u linije na traci Moji redovi u stvari samo su kanali Da usmjerim svoju mržnju i izrazim se kroz glazbu Da nemam to služil bi sad doživotnu kaznu Razbu gle-daj sad, moj svijet je istina A tu sam be-smr-tan, uvijek isti sam Stvaram svijet bez stresa, svijet bez jebenog pritiska Nakon smrti živim dalje i dalje u svojim mislima A tijelo trune, osjeti miris sam, ajde Ostavljam komade dok netjelesno cvatem i dalje Gradim neopisive prostore, mostove brate Pa spajam svjetove s onima koji svaki dan odlaze [Refren] Rob svega, od dana kada pamtim Zbog svijeta, osjećam se da starim Tog nema, u mjestu kojemu ja gradim Od sedam, na dalje svaki dan odlazim Rob svega, od dana kada pamtim Zbog svijeta, osjećam se da starim Tog nema, u mjestu kojemu ja gradim Od sedam, na dalje svaki dan odlazim