Fotografije

Lyrics

[Vers 1] One vrište, krvare kroz svoje šarene boje Nose lažne osjećaje, lažnu povijest, pa i osmijeh Te iluzije često privlače sad njegov pogled Tužnog autora, koji je također lažan čovjek Stoje pored pepeljare, pored pune flaše votke "Ne smijem zaspat, jer ona vratit će se opet Mrzim snove!" tješi se da možda bit će bolje Makar on je solo svjestan da k'o osoba je proklet Hvata jednu sliku, portret ljepote same pa joj Prstom takne usne k'o i prave, ali nekad davno Zatim gužva sliku postaje mu savršeno jasno Svaka riječ je bila laž i onaj "Da." pred oltarom Naglo nagne flašu da nađe mir, al' oči plaču Hvata fotografiju kaj vrati ga u zadnju svađu Pazi sad kad shvati zašto, gasi pljugu, pali maštu Prati zadnji dim kak' stvarno brzo nestaje u zraku Čuči u mraku, bulji u lampu, boom - zubi u jastuk Čeljust puca k'o i živci, gubi snagu Pokušava izbrisati sve, ispraznit' glavu Pokus pada u vodu, al' nešto drugo puni čašu Više nema šansu, jer stiže mrak, ma kol'ko bori se Snovi se bude, srce lomi se, pada u bolni svijet Di njene oči prate ga i tople emocije Griju dušu i otkrivaju poruku "Volim te." [Interludij] "Hej... hej... ne vjerujem. Napokon si pored mene... napokon mogu dirnut tvoje lice... Ponovo. Molim te oprosti mi. Sad ostajem s tobom do tud zauvijek! Jer ja ne mogu bez tebe. Ne... ne idi, ne, ne! NE! NE MOLIM TE! NEEE!" [Vers 2] Budi se izmoren, iz noćne more di je voljen Spali fotografije, koje gore su nek' bodlje "Ja to mogu izdržat." laži se broje, ali kome? Osim samom sebi, "Bolje da odustanem i odem." Tek je pol 5, a čep se žurno vrti prema nazad Da se barem može kazaljka pol godine i dan, dva Da promijeni sve, promjeni se i pada mu svašta Na pamet, ali najviše od svega onaj jedan šamar "Prokleta flaša!", napokon shvaća kol'ko je sjeban Zadnji put je onaj gutljaj više platio, a cijena Bila je do neba, blizu njoj i kome sad treba Pomolit' se i tražit oprost da jednom mirno drijema? "Jadno moje!", pred njim leži izgorjela slika Al' je jasan njezin obris, "Nisi smjela izazivat'!" Tražila je samo razlog i ništa više zbilja Željela je shvatit zašto ih ubija, zašto pijan Trasss, "Nemoj ništa pitat'" točno tim riječima Završi uvijek priču, pali pljugu, giba dečkima Dok večera se hladi, briše suze i kleči na Podu sasvim sama, baš k'o i stalno, jadna i nevina "Volim te, dragi." jedan rez prekine bijedni dan Krvari, dok on se vrati sad po njezin strah U trenu padne, počne vikat' "Ljubavi jedina!" I ljubi čelo jedne žene koja sanja vječni san A predivna... [Završetak] Dok vrti slike, zbog kojih nema sjaj u očima Stavlja odijelo prikladno za njegov konačni počinak Oblačni dan je savršen, otključa vrata podruma I sjedne pored vreće sa vjenčanicom i kostima... "Oprosti."