19. paralela

Lyrics

[Vers 1] Vrijeme je, gledaju me kak' se kockam dušom Jer kroz trokute prolazim, zatim nestanem u suton Slušam glasove zbog kojih ja zapisujem budućnost Ruka miče se sama, predstavljam Avalonsko društvo Paradoksno torakalno dišem, slomljen već dugo Još kad su me okrunili k'o Gupca užarenom krunom Zbog toliko ljubavi, dok MC je danas truplo U drugom sam krugu pakla, varam hip-hop sa tugom Vječni vjetar k'o jugo, lagano razara savjest I evo ti odgovor zašto radim takve grimase Bol i mržnja skupa, k'o Solomonske ratne maske Koje nosim k'o i pentagram, na kojem sam razapet Glasam se k'o Kraken, plač smrti Boga prema zvuku Ti prepoznaš Bloop, vrisak oceana k'o Cthulhu Sve do sudnjeg dana, prolijevam krv u crnu rupu Koju žrtvujem za most Bifrost, crvenu dugu Dostavljam vam kugu, jer ona duboko u meni je Zbog čega me toliko mrze? Jer stvaram svemire? To je više od kemije, slobodan pad za genije Kad odem eksplodiram poput antimaterije Sve mi je odavno prazno, a izaziva nemire Ja prezirem sve, dok sve prezire moje prezime Rezime Albert Fisha, ostavljam ja slike predivne I zvučim odlično k'o zvukovi pakla Siberije Sad sjeti se, zašto su mi zašili usta? Jer to je bio način da mi srce stane kucat' Još sam jučer bio netko, dok sam danas samo nula Krug boli, kombinacija riječi tinte i suza Odlazak je sutra, i tamo ja planiram ostat Iza sebe tu ostavljam samo cijevi iz Baigonga Svemirske borovnice i malo hrane za mozak Citate Voynichevog rukopisa, liriku k'o prozak Svega mi je dosta, postavljanja zidova slovima S ovim ja smrznem igru, takozvana rep krionika Za naraštaje sutra, da ne truju dušu govnima Iskren k'o nikad prije, možeš stavit me na poligraf Novi val farizeja je stig'o, to nisu vijesti Ako staneš na sekundu zicer možeš to osjetit Propovijedi svjetlosti, uz koje dolazi prijezir Dekodiram informacije iz kolektivne svijesti Žele mi ugasit' mic, zato ja gasim živote Prizivam Oort oblake, sve do nove katastrofe Jantar oduvijek, borbe dovijeka, opet i opet Bacam strofe mraka koje paraliziraju snove Ljudske ljuske se drobe, emocionalne riznice Otvorene i sve se ulijeva u rijeke grimizne Šećem daleko ispred ili barem tako čini se Žele me zato smjestit na heretičke vilice Krivi svijet za mene, makar ja borim se svom silom Ili možda vrijeme, nadu mi daje bar John Titor Hod žitom ostavlja nam uzorke k'o u mandala Moje glasnice vraga proučava Venkata Raman Å amani se trude duhovno kontaktirati zvijeri Koje su ljudi probudili, sad leže u meni Stvaraju muziku mrtvih i znaju dobro kaj slijedi Zbog toga ja sjedim, na devetnaestoj paraleli Nervni plinovi me koče, a sretni su oni gnjevni Moram priznat, umoran sam i ja se tome veselim Riječi koje izgovaram morat' ćeš se jednom sjetit Dok namještam Antikythera mehanizam i letim Umire romantika, rep u lošoj atmosferi Bacam prokletstva na zvijezde, možeš ih naći u pjesmi Septimius Severus, koraci za sljedeći milenij Nađi me onda uz zvučnik, starog sa vlasima sijedim