Lyrics

Dok gledam kako stojiš tu I bijes obuzima te svu Ja ne znam što bih mogo reć No samo dosta mi je već U vinu koje popih sad Utopio sam čitav jad Jer život moj je kao noć O kad bi samo htjela poć To tijelo tvoje dobro znam Bez nade sada stojim sam Ja nemam snage to ti znaš Upropašten je život naš I trpim tvoj karakter loš No što da tebi kažem još Ponekad Želim da je kraj Udavit bih te mogo znaj O kako izmjeni se svijet U ovih Dvadesetipet Gledaj samo krevet svoj Ogrtač nezakopčan tvoj I čarape do samog tla O neuredna ti si sva I ja se pitam svaki dan Kud ode nekadašnji san I što je bilo s našim snom Da prođe on Da prođe on Ne mogu da ti čujem glas I umor pada među nas O prijatelji kakav lom U srcu mom U srcu tvom Da jednom barem šutjet znaš Al ne Ti samo brbljaš baš I riječi grube, riječi zle Kao kiša padaju na tle A otrov tvoj i sav taj jad Otrovat svijet bi mogo sad Pa ipak često mislit znam Pokraj tebe kada ležim sam Da moja žena još si ti Da nisu mrtvi snovi svi O kad bi smršat mogla bar Za sreću nitko nije star A pudera i Å¡minke trag Još uvijek bio bi mi drag I osmjeh blag na licu tvom Još uvijek mio srcu mom Jer ja neću da je svemu kraj Dok u tvom blagom oku sjaj Za mene znači čitav svijet U ovih Dvadesetipet Budi opet nježna budi san O davnoj sreči koju znam Jer i sad Ja te želim svu Da budeš tu kraj mene Tu