Lyrics

1.strofa Sjedi čika Maca na prestolju svome Pravi bitove, repa, vokali zvučnike lome Udiše havu koja ponekad smrdi To je moj grad, to su moji ljudi Tako je to, postali smo stranci ovde Rođen u njemu, gdje žive mnoge sorte Kad me tuga uzme, kad reknem gdje živim Tražim razlog seljake uvjek da krivim Al' krivi smo mi Mostarci Å¡to smo brate to Dobri ljudi, svašta oprostimo, kako ko Mnogi isparili al' sad duša vuče dole Rane bole kad se sjete Mostarske Å¡kole Vidi mene, evo me brate u Mostaru Pijem kavu, sunce prži, igram tavlu (brate đe ćemo večeras?) Kraj Neretve naše Kad čujem kako teče, nekako mi je lakse I pitanja ga prate, ne znam Å¡ta je brate Pogledaj ga, vidi kad se stari dani vrate Ne mogu da shvate, na ušima im vate Ponašaju se gluhonjemo kad ih drugi blate Nekome je stalo, nekome je palo Kako je kod tebe, u životu ti se dalo Treba li ti više, šta ti da se piše U životu sve je isto, 'nako mokro poslje kiše (refren) Samo kad sam tu rijeka kroz vene teče Čudna jada od Mostara grada svako veče Ne nosim leče, gledam zeleno čisto Stari dani u srcu, nikad neće biti isto (x2) 2.strofa Malo je ljubavi, puno tuge, uvjek priče druge Niko te ne jebe, bježe k'o od kuge Samo priče svoje furaju, jebo grad, jebo ljude Samo neka nama dobro bude, ostali nek žude Uvijek ista priča iza leđa, uvjek neko vrijeđa A đe su pardoni, prošle godine od rata Nama još na prozorima najloni Drote, kakve li sramote! Gonjaš raju po ulici a lopovi se kote I kako si grade, kako da ti kažem Ne znam kako da ti objasnim, Å¡ta ti rade Ne gledaj, ne brini, sve na svoje doće Došli od svakle pa diraju zabranjeno voće Jebiga, politika ti pojela sredinu Sad te djele na dva djela kako god mogu i stignu Kako im se stvarke dignu, meni voKri - voPra Zato otiš'o nisam jer želim iznjet istinu k'o Oprah Još sam tu s' rajom ispod silosa na stijeni Ne znam kako kome, meni Neretva teče u veni Okle' si boli me kurac, ja sam rođen tu Pa pilam rime i bitove, za centar dva i stečevinu Kažu čudan je to grad, ako ideš ne vraćaj se nikad Jer srce će ti ostat, u njemu ćeš propast Meni je srce uvjek tu, zato se ne slažem s' njima Za ove što ih više nema, prosipam vino s' klošarima Ja pogođen nisam, ni umro, ni pao Samo sam morao skočiti dole Nastaviću tačno tamo gdje sam stao Izroniće stari za one što ga vole Ja pogođen nisam, ni umro, ni pao Samo sam morao skočiti dole Nastaviću tačno tamo gdje sam stao Izroniće stari radi Mostarske škole 3.strofa Na rubu starog mosta stojim, brojim dane Što su otišli u Havu, isto mjesto novi dan Na kafu hajmo brate, al' što bliže Neretvi Da ne gledam seljanke, jer u nebo nosim leti I okle' si majke ti, ja čak nisam ni Mostarac Ali igram za Bronx ekipu i džeparac Koji vam je kurac, jašta, grad napušena mašta Samo klošari i cigani, i nikom ništa Pozdravljam sve one koji klošare vole Za sve one Å¡to su raja dajem rime ove Mostarska je priča nešto kraća brate Al' srce je veliko, pa se dugo dani klate Što smo mi prošli, niko dosad nije I u srcima duboko, oper Neretva nam bije Ispod starog mosta idemo u ribu Na pećinama Neretve mi ostavljamo brigu Kuda god da krenem, kuda god da pođem Mislim samo na to, kako da u Mostar dođem Kada god sam vani, svima flašu pjenim Al' kad putujem nazad više Mostar cjenim Zaboravljam probleme, dođem kod Drene Prošvercam carinom, gledam cure snene Uživam u trenu kada gazim preko mosta Po ulicama grada prosuta mi ljubav osta