Lyrics

I opet jesen. Duga zagrebacka kiša, tramvaji i prolaznici. Nikoga u sobi Nekoga smo voljeli, jednog dana nas je jedva prepoznao Predvečerje, samo sjene na ulici. Možda će se sve ponoviti Kako se zvala, to nije važno - Mirjana, Vesna, Jadranka, Nina U svakom kvartu živi bar jedna Djevojka koja pripada svima Možeš je naći kad god zaželiš U mračnom discu ili na žuru Spremna da s prvim tko joj se javi Krene u novu avanturu Poći će s tobom, dok večer pada Ilicom bučnom do "kafića" Al' uzalud se, stari moj, nadaš Uvijek se ista ponavlja priča Voliš je makar odavno znaš Da je i tvoji "frendovi" vole Svi ćete je sutra u isto vrijeme Čekati na Zdencu poslije škole I svaki od vas dobit će nešto - Poljubac, pogled, možda i više U dugoj šetnji poslije kiše Ona će svakom lagati vješto Kako se zove, to nije važno - Mirjana, Vesna, Jadranka, Nina U svakom kvartu živi bar jedna Djevojka koja pripada svima Prolaze dani, godine, ljeta I tvoja mala već je na glasu Sad je u Gradskoj ili Palaceu U žamoru velikog svijeta Pozdravljaju je čudni ljudi Odlaze s njom, ti ne znaš kamo Usput te pita kao da se čudi : "Hmm, mi se odnekud znamo ?" I svaki od njih dobit će nešto - Poljubac, pogled, možda i više U ludoj vožnji poslije kiše Ona će svakom lagati vješto Kako se zvala, to nije važno - Mirjana, Vesna, Jadranka, Nina U svakom kvartu živi bar jedna Djevojka koja pripada svima I opet jesen, duga zagrebačka kiša. U predvečerje, tramvaji, prolaznici… Nikoga u sobi…